Osnovna škola Josipa Kozarca Slatina

Rođen je u Vinkovcima 1858. godine, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. U Beču je završio visoku školu šumarstva da bi nakon toga deset godina službovao kao upravitelj u kraljevskoj šumariji u selu Lipovljanima. Posljednjih desetak godina života proveo je teško bolestan u Vinkovcima, u kojima je i umro 1906. godine.

U svojoj autobiografiji napisao je: «Nakon šestogodišnjeg potucanja kao službenik smirim se napokon kao upravitelj šumarije u Lipovljanima, selu novskog kotara, županije požeške. Na tom zabitom seocu, bez pošte i brzojava, proživio sam deset godina, te što bi drugomu možda bio taj život kao robovanje, za mene je bio slast i uživanje, kakvog ja valjda više neću doživjeti. Daleko od svjetske vreve, sprovodio sam dane među knjigama i šumama. Sve što mi je negda mladenačko srce željkovalo, sve mi je to naravi šumske službe samo po sebi nadavalo. Prostrane hrastove šume – moje kraljevstvo – tihi seoski mir i ničim nepomućeno moje duševno zadovoljstvo, to su ona tri blaga, koja se u sadanjem fin de siecleu rijetko kada nalaze ujedinjena. Ushićenje novelističkom prozom I. S. Turgenjeva i unutrašnja potreba potakli su Josipa Kozarca da sw prihvati pera.

Slavonska šuma, slavonsko selo i slavonski grad odnosno slavonske prirodne ljepote, slavonske gospodarstvene i društveno – političke prilike  nastale pojavom prvih kapitalističkih odnosa Kozarac je prikazao u svojim proznim crticama i pripovijetkama (Slavonska šuma, Biser - Kata, Tri dana kod sina, Mira Kodolićeva, Tena, Tri ljubavi) i u svojim romanima (Mrtvi kapitali, Među svijetlom i tminom). Pisao je i pjesme i drame kojima se nije potvrdio kao zapažen pisac.

Tena je najbolji iskaz piščeva viđenja i doživljavanja Slavonije njegova vremena. Ponižavajući životni put Tene koja se prepušta lakom životu i na kraju se, nakon svih poraza i poniženja, vraća početnoj ljubavi - Beraneku, izraz su Kozarčeva vjerovanja u mogućnosti povratka normalnome i razumnom životu utemeljenome na iskrenoj ljubavi i radu.

Istinu o slavonskoj stvarnosti Kozarčeva doba pisac je najbolje prikazao u Mrtnim kapitalima, romanu koji nema veće literarno - umjetničke vrijednosti, ali koji upozorava na određene društvene pojave prisutne u slavonskom selu (raslojavanje i osiromašenje sela, bijeg sa zemlje, iz sela u grad, pojave nekulture u slavonskom selu i sl.). Kozarac zagovara povratak selu i zemlji.

Svojim pripivjedačkim temama Kozarac je prilazio i kao čist realist, čovjek koji želi objektivno prikazati stvarnost slavonskog sela, i kao umjetnik – lirik Kozarčeva Slavonska šuma upravo je spoj tih dviju Kozarčevih literarnih osobitosti: objektivnosti i lirizma.Ta prozna crtica o slavonskoj šumi doima se kao pjesma u prozi, ali i kao «gospodarstveni uzorak» o tome kako se pravilno treba iskorištavati šumsko bogatstvo. Kozarac je jedan od prvih hrvatskih pisaca koji je mnoge stranice svoje pripovjedačke proze posvetio ženi, mnogim psihološkim problemima njezina odnosa s muškarcem, življenja u obitelji, braku, u složenim društvenim odnosima koji vladaju u piščevu vremenu.

Zbog ljubavi prema Slavoniji, Kozarčevoj i našoj, zbog postojanosti i ukorijenjenosti u njezino tlo čvrstoćom slavonskog hrasta, zbog vjere da je zemlja majka i hraniteljica, a ne mrtvi kapital, našoj smo školi dali ime OŠ Josipa Kozarca.